"Bio je to trenutak jedinstva i ponosa."
Svako jutro u 5:10 prvi dnevni tramvaj kreće s Ilidže, zapadnog predgrađa Sarajeva, ka Baščaršiji, srednjovjekovnoj čaršiji i kulturnom centru grada. Ovo svakodnevno putovanje postalo je temeljni dio života u Sarajevu tokom 140 godina historije tramvajskog prevoza. Generacije stanovnika su putovale ovom linijom, a tramvaj je postao dio identiteta grada.
Prvi tramvaji u Sarajevu su uvedeni 1885. godine i tada su ih vukli konji. No samo deset godina kasnije, Sarajevo je postalo jedan od prvih evropskih gradova koji su elektrifikovali tramvaje. Tokom decenija, tramvajska mreža je igrala ključnu ulogu u razvoju grada.
Za Esada Mujagića, tramvaj nije samo prevozno sredstvo – to je njegovo životno djelo. "Kada sam 1980-ih počeo da radim u gradskom javnom prevozu, nisam mislio da će tramvaji obilježiti moju karijeru", kaže Mujagić.
Tokom brutalne opsade Sarajeva 1990-ih, gradski tramvaji su prvi put u svojoj historiji prestali saobraćati jer su njihove linije bile blokirane nasiljem koje je zavladalo gradom. Nakon dvije duge godine, tramvajski saobraćaj je ponovo pokrenut, iako opsada još nije bila završena. Od tada, Mujagić je svakodnevno radio na popravci štete koju su izazvali meci i geleri. "Željeli smo da tramvaji nastave saobraćati", prisjeća se Mujagić. "Željeli smo ljudima vratiti osjećaj normalnosti u svakodnevnom životu."
Godinama nakon rata, stari sarajevski tramvaji su nosili ožiljke sukoba dok su kružili gradom i Mujagić je zagovarao njihovu zamjenu. Njegov trud se konačno isplatio 2024. godine Prvi put nakon 40 godina Sarajevo je predstavilo novu flotu jarko žutih tramvaja.
Tramvaji su samo jedan od mnogih pokazatelja napretka koji 2024. godinu čine prekretnicom za dugoročne projekte i evropske ambicije Bosne i Hercegovine.. Početkom 2024. godine, lideri EU-a su zvanično odobrili otvaranje pregovora o pristupanju sa zemljom. Širom zemlje veliki infrastrukturni projekti napreduju po planu – grade se novi putevi, niču vjetroelektrane i unapređuju se bolnice. Evropska investicijska banka se udružila s javnim i privatnim sektorom kako bi potaknula ovaj napredak.
Ali ova priča nije samo o mostovima, tunelima i tramvajima. Radi se i o ljudima koji donose stvarne promjene na terenu. Ljudima poput Esada Mujagića, koji su posvećeni poboljšanju života svojih sugrađana. Otišli smo u Bosnu i Hercegovinu da posjetimo inženjera hidraulike koji štiti svoj grad od budućih poplava, gradskog službenika koji lokalnoj rijeci vraća stari sjaj, i državnog namještenika koji osigurava pristup čistoj vodi za udaljene zajednice. Želimo da upoznate ekologa koji radi na spašavanju autohtone riblje populacije. Inženjera koji povećava sigurnost puteva. Ljekarku koja se vratila iz inostranstva kako bi unaprijedila zdravstvenu njegu kod kuće.
Olimpijski duh
Posljednji put kada je Sarajevo dobilo nove tramvaje bilo je 1984. godine, kada je grad bio domaćin Zimskih olimpijskih igara. Kao dio tadašnje Jugoslavije, Sarajevo je ostavilo snažan utisak na svijet, pokazujući šarm i gostoprimstvo po kojem je Bosna i Hercegovina poznata širom regiona.
Uoči Igara nije bilo snijega, što je za to doba godine bila rijetkost. Ali uoči ceremonije otvaranja, mećava je prekrila grad bijelim pokrivačem. "Svi su izašli da pomognu u čišćenju ulica", prisjeća se Mujagić. "Bio je to trenutak jedinstva i ponosa."
Ta slika Sarajeva je razbijena samo nekoliko godina kasnije izbijanjem rata koji je doveo do raspada Jugoslavije. Ali Mujagić smatra da su novi tramvaji dio napora za ponovno oživljavanje najsjajnijeg trenutka u historiji Sarajeva. "Osjećaj je isti kao prije rata. Nadam se da je ovo samo jedan od mnogih projekata koji će Sarajevo pretvoriti u pravi evropski gradom i usmjeriti zemlju na put ka Evropskoj uniji."
'Putnici su oduševljeni'
Mujagićev optimizam nije bez osnova. Dolazak novih tramvaja u Sarajevo označava početak ambicioznog projekta modernizacije i širenja mreže gradskog prevoza. Projekat, koji Evropska investicijska banka finansira dvama zajmovima u vrijednosti od 75 miliona EUR, zamijenit će zastarjele tramvaje i trolejbuse te izgraditi nove tramvajske linije i pruge. Cilj je smanjenje saobraćajnih gužvi i rješavanje jednog od najvećih problema Sarajeva: zagađenja zraka.
"Presretan sam što sam dočekao nove tramvaje u službi prije penzionisanja", rekao je Mujagić, koji će krajem godine otići u penziju nakon decenija rada u gradskoj tramvajskoj mreži. Ali ovo je tek početak. Grad će do kraja 2025. godine dobiti još 25 tramvaja.
Za vozača tramvaja Hilmu Pljevljaka, koji tramvaje vozi skoro 30 godina, ovo je osmi model kojim upravlja. Bio je za volanom na prvoj zvaničnoj vožnji novih tramvaja, a sada obučava druge kako da ih voze. "Ovi su mi daleko najdraži. Opremljeni su videonadzorom, grijanjem, klimom i mogu primiti više putnika. Puno su udobniji", ističe Pljevljak. Novi tramvaji mogu primiti 180 putnika i potpuno su pristupačni, što je velika promjena za putnike, uključujući osobe s invaliditetom.
"Putnici su oduševljeni", dodaje Pljevljak. "Većina njih se cijeli život vozi istim tramvajima, tako da je ovo ogroman napredak."
Vožnja tramvajem kroz Sarajevo s vozačem Hilmom Pljevljakom.
Poplava stoljeća
Smješteno u dolini koju okružuje pet zimzelenih planina, Sarajevo se prostire uz obale rijeke Miljacke. Na toj rijeci opjevanoj u mnogim popularnim pjesmama nalaze se neke od najpoznatijih znamenitosti grada. Obale joj spaja više od deset mostova, uključujući Latinsku ćupriju kod koje je izvršen atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda, što je bila iskra koja je izazvala Prvi svjetski rat.
Kratka vožnja istočno uz Miljacku vodi vas od centra grada do prostranih, tamnozelenih šuma. Tu prelazite iz Federacije Bosne i Hercegovine u Republiku Srpsku, jedan od dva autonomna entiteta formirana nakon rata. Republika Srpska, koja je naseljena pretežno srpskim stanovništvom, obuhvata veći dio istočne i sjeverne Bosne.
Ako skrenete desno, put će vas odvesti do sarajevskog olimpijskog skijališta. Ako se zaputite lijevo naći ćete se na jednoj od najslikovitijih trasa u zemlji, koja će vas na kraju dovesti do Bijeljine, drugog najnaseljenijeg grada Republike Srpske. Kao i Sarajevo, Bijeljina je u novijoj historiji prošla kroz burne događaje. U maju 2014. bila je epicentar najgore poplave u historiji jugoistočne Evrope. Poplava je pogodila više od 100.000 ljudi, pri čemu ih je 33.000 evakuisano. Voda je preplavila više od 90.000 hektara zemlje i 35.000 kuća i zgrada. Šteta je procijenjena na 1 milijardu EUR.
"Bilo je kataklizmično", prisjeća se Miroslav Čvrgić. "Danima nije bilo ni vode ni struje. Ljudi nisu mogli do svojih domova." Čvrgić, stanovnik Bijeljine, odrastao je u obližnjem selu. Kada su se zadesile poplave, bio je odvojen od supruge i kćerke, dok je njegova porodična kuća bila potopljena, tako da su njegovi roditelji ostali odsječeni od svijeta.
Dok hoda kroz selo pokazujući gdje su poplavne vode nekada navirale na puteve i gazdinstva, Čvrgić nailazi na komšiju Branimira Andrića, lokalnog poljoprivrednika. Andrić, otac petoro djece, se dobro sjeća noći kada je navrla voda. "Pratio sam nivo vode i znao sam da nasip neće izdržati", kaže on. "Pokušali smo brže-bolje prebaciti stoku na brdo kako bismo je spasili. Kada je voda preplavila selo, koristio sam traktor da pomognem ljudima da se kreću."
Čvrgić klima glavom u znak slaganja. "Te sedmice, zajednica je organizovala javni prevoz traktorima", dodaje uz gorki osmijeh.
Ali strah od poplava je ostao dugo nakon povlačenja vode. "Mjesecima smo bili napeti – svaka jača kiša nas je uznemirila", kaže Čvrgić.
Taj strah je, međutim, od tada nestao. Čvrgić, sada pomoćnik direktora javne vodoprivredne ustanove Republike Srpske, je u protekloj deceniji radio na projektu zaštite regiona od budućih poplava. U sklopu projekta, koji se djelimično finansira sredstvima Evropske investicijske banke u iznosu od 74 miliona EUR, sanirano je 160 kilometara vodnih kanala i 100 kilometara nasipa, čime je regija postala otpornija na sve češće poplave uzrokovane klimatskim promjenama.
"Sada smo zaštićeni od katastrofalnih poplava poput one iz 2014. godine ili, kako kažu, ‘stogodišnje poplave’", kaže Čvrgić. "Stogodišnja poplava" je događaj toliko rijedak i snažan da postoji samo 1 % šanse da se dogodi u bilo kojoj godini.
Dok priča, prve kapi kiše počinju padati. "U redu je", kaže, gledajući u nebo. "Više se ne bojimo kiše."
"To je bio najveći zdravstveni projekat u Republici Srpskoj u to vrijeme i sve oči su bile uprte u nas."
"Napokon se osjećam kao pravi doktor"
Kada su razorne poplave 2014. godine pogodile Bijeljinu u poljoprivrednom srcu Bosne, prisiljavajući mnoge da napuste svoje domove, tek otvorena bolnica pružila je prijeko potrebnu pomoć. Nova bolnica je bila prvi veliki zdravstveni objekat u tom području od 1939. godine. "To je bio najveći zdravstveni projekat u Republici Srpskoj u to vrijeme i sve oči su bile uprte u nas", kaže dr. Siniša Maksimović, tadašnji direktor bolnice.
Otvorena 2013. godine, nakon samo tri godine gradnje, nova bolnica zamijenila je nekoliko zastarjelih objekata, pri čemu je na raspolaganje stavila skoro 250 kreveta i pet operacionih sala. "Sve je bilo novo – oprema, zgrada – to je tada bio najmoderniji zdravstveni objekat u zemlji", kaže Maksimović. "I uspjeli smo održati taj standard."
Za glavnu medicinsku sestru Radmilu Simić, koja u bolnici radi24 godine, preseljenje u novu zgradu je bio događaj koji je donio veliku promjenu. “Osjećali smo kao da ulazimo u novu eru naše zdravstvene njege", kaže ona. "Otkako smo se preselili, bilježimo brz napredak." Danas bolnica prima pacijente iz cijele Bosne i Hercegovine, pa čak i iz susjednih zemalja. "Pružamo naprednu medicinsku njegu koja ranije nije bila dostupna", kaže pedijatar i sadašnji direktor bolnice, dr. Mikajlo Lazić.
Izgradnja bolnice je bila dio većeg projekta koji je obuhvatio i rekonstrukciju Kliničkog centra u Banjoj Luci, najvećem gradu u Republici Srpskoj, a finansiran je sredstvima Evropske investicijske banke u iznosu od 115 miliona EUR. Evropska investicijska banka je 2023. godine ugovorila još jedan kredit za podršku izgradnji novog medicinskog kampusa na Univerzitetu u Banjoj Luci, kao i nastavak modernizacije kliničkog centra.
"Najvažnije je da su naši pacijenti zadovoljni", kaže Simić.
I zaista, pacijenti su zadovoljni. Ajis Hanušić, Bijeljinac pete generacije, dobro se sjeća stare bolnice. "Tada je bilo nevjerovatno teško prelaziti iz jednog odjela u drugi", kaže on. "Šalili smo se da morate biti potpuno zdravi da biste se mogli kretati po bolnici."
Ali to nije značilo da je stara bolnica ostavljena da propadne. Kada je pandemija bolesti COVID-19 pogodila region, ljekari su joj pronašli novu svrhu. "Vjerovatno smo bili jedini grad u regiji sa posebnom bolnicom za COVID-19", kaže Lazić. "Zahvaljujući starom objektu, mogli smo nastaviti s planiranim operacijama, dok su druge bolnice morale obustaviti rad."
Međutim, nova bolnica je predstavljala veliku promjenu za pacijente i osoblje. "Kada se nova zgrada tek otvorila", prisjeća se Maksimović, "jedan kolega mi je prišao poslije noćne smjene i rekao: ‘Napokon se osjećam kao pravi doktor’."
"Rijeka znači život"
Bijeljina, smještena između Save i Drine, nije jedina regija Bosne i Hercegovine koju oblikuju rijeke. Sama država je dobila ime po rijeci Bosni, čije porijeklo vodi od ilirske riječi koja znači "tekuća voda". Kroz Bosnu i Hercegovinu teku 262 rijeke, zbog čega je jedna od vodom najbogatijih zemalja u Evropi. Sa oko 9.000 kubnih metara obnovljive slatke vode po stanovniku – gotovo dvostruko više od evropskog prosjeka od 5.000 kubnih metara – nalazi se među vodećim državama kontinenta po dostupnosti pitke vode.
Ipak, nijedna rijeka ne definiše neki region kao što to čini Neretva na jugu zemlje. Duga 225 kilometara, Neretva je poznata po svojim smaragdnozelenim, ledeno hladnim vodama – zapravo najhladnijim na svijetu. Rijeka se probija kroz dramatične kanjone i historijske gradove, a najpoznatiji među njima je Mostar, gdje se nalazi jedan od najprepoznatljivijih simbola zemlje – Stari most. Osmanski kameni most iz šesnaestog stoljeća, koji se nadvija preko Neretve, odavno povezuje gradsku zajednicu bosanskih muslimana na istoku s hrvatskim i srpskim stanovništvom na zapadu. Uništen je tokom rata 1990-ih, ali je kasnije obnovljen i sada predstavlja simbol pomirenja.
Mostar je toliko povezan s rijekom da ga većina ljudi iz zemalja bivše Jugoslavije često zove "grad na Neretvi". Ali godine zanemarivanja su ostavile posljedice. "Dok sam odrastao, kupali smo se na plažama u samom centru grada, samo 50 metara od starog grada", prisjeća se Emir Nuspahić, koji tu živi cijeli život. "Ali to smo uzimali zdravo za gotovo." Loše upravljanje kanalizacijom narušilo je kvalitet vode, prijeteći njenim prepoznatljivim tirkiznim i zelenim nijansama. "Kako se grad širio, kanalizacioni sistem nije bio pravilno planiran, pa smo završili s brojnim izljevima skrivenim u raslinju duž obala", objašnjava.
Rođen i odrastao u Mostaru, Nuspahić nikada nije napustio grad, gdje je na ovim riječnim obalama i uzdigao svoju porodicu. "Kažu da je život poput rijeke, ali ovdje – rijeka znači život", kaže on.
Odlučan u namjeri da rijeci vrati stari sjaj, Nuspahić već deset godina vodi projekat čišćenja u okviru svoje uloge u gradskoj upravi. "Postavili smo kanalizacione kolektore velikog prečnika s obje strane rijeke kako bismo spriječili direktno ispuštanje otpadnih voda u Neretvu. I rezultati su već vidljivi."
"Kažu da je život poput rijeke, ali ovdje – rijeka znači život."
S njim se slaže i Nedžad Selimović, Mostarac i predsjednik lokalnog ribolovačkog udruženja. Stojeći na obali rijeke, Selimović razmišlja o promjenama. "Već sada možete vidjeti manje mulja u rijeci, a i ribe se vraćaju", kaže on.
Ali Selimović se nada da će se rijeci vratiti i ljudi. "Imamo plaže u centru grada i divlju riječnu dolinu samo nekoliko stotina metara dalje. Putovao sam svijetom, ali nikada nisam vidio nešto slično." Kao otac dvoje djece, Selimović se nada da će mlađe generacije ponovo uspostaviti vezu s rijekom. "Želim da shvate koliko je posebno to što imaju."
Tu emotivnu povezanost osjeća i Nuspahić. "Tokom ovog projekta morali smo prekopati cijeli centar grada", kaže on. "Mnogi ljudi nisu bili zadovoljni zbog ometanja svakodnevnog života, pa je ponekad bilo teško." Sada, kada je najteži dio iza njega, Nuspahić se osjeća optimistično. "Ovo nije kraj. Još uvijek ima mnogo toga da se uradi. Nećemo stati dok Neretva ne bude potpuno čista."
Emir Nuspahić govori o važnosti Neretve za grad Mostar.
"Ako neko uzvodno zagađuje rijeku, to zagađenje pogađa sve koji žive nizvodno."
'Svi živimo nizvodno'
Samo 25 kilometara sjeverozapadno od Mostara, još jedan čovjek je na misiji spašavanja svoje lokalne rijeke. Boro Đolo je odrastao uz obale rijeke Lištice. "Ovdje ljudi proplivaju prije nego što prohodaju", kaže on.
U privatnom životu brižni djed blagog glasa, Đolo svoje slobodno vrijeme provodi radeći s lokalnom organizacijom na obnovi autohtone riblje populacije u ovom području. U profesionalnom životu, Đolo je posvetio 35 godina sektoru voda, radeći za grad Široki Brijeg. Tamo vodi projekat usmjeren na poboljšanje sistema otpadnih voda kako bi se zaštitila Lištica. Grad je već izgradio i sanirao 25 kilometara kanalizacionih vodova i četiri kilometra oborinskih odvoda, a trenutno gradi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda za potrebe njegovih 15 000 stanovnika.
Izvirući iz obližnjeg izvora, rijeka Lištica se probija kroz lokalne pejzaže prije nego što se ulije u Neretvu kod Mostara. "Zato je ključno da Lištica ostane čista. Svi živimo nizvodno", kaže Đolo. "Ako neko uzvodno zagađuje rijeku, to zagađenje pogađa sve koji žive nizvodno."
Projekti u Mostaru i Širokom Brijegu dio su šire inicijative finansirane sredstvima Evropske investicijske banke radi poboljšanja vodosnabdijevanja i odvodnje otpadnih voda širom Federacije Bosne i Hercegovine. U ove inicijative je uloženo 60 miliona EUR, što je dio šireg paketa vrijednog 240 miliona EUR koliko se Banka obvezala izdvojiti za vodnu infrastrukturu i zaštitu od poplava u zemlji.
"Projekat obuhvata 19 općina i značajno je poboljšao kvalitet života stanovnika", kaže Sukavata Bejdić, voditeljica projekta u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Govoreći u svojoj pretrpanoj kancelariji, okružena gomilama dokumenata, Bejdić zadržava optimističan stav i zarazan osmijeh. "Tokom posljednjih 15 godina, ovaj projekat je donio čistu pitku vodu i bolji kanalizacijski sistem za više od 500 000 ljudi."
Bejdić zna da radi nešto što će ostaviti traga. "Bio je to dug proces i puno teškog rada", kaže Bejdić", ali svaki dan razgovaram s lokalnim ljudima i sretna sam što mogu učiniti nešto za njih."
S vjetrom u leđa
Evropska investicijska banka ne štiti samo životnu sredinu. Ona također pomaže Bosni i Hercegovini da se pripremi za zelenu tranziciju tako što podržava ostvarenje njenih ciljeva u oblasti obnovljive energije. EIB Global, razvojni ogranak Banke, ugovorio je zajam od 36 miliona EUR s državnom elektroprivredom radi izgradnje vjetroparka kapaciteta 50 MW na visoravni planine Vlašić, u geografskom centru Bosne i Hercegovine.
Vjetropark će ojačati energetsku sigurnost zemlje i povećati proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Tako će na planini Vlašić, lokalno poznatoj po svom tradicionalnom ovčijem siru, uskoro niknuti 18 vjetroagregata. Očekuje se da će ovaj projekat:
- omogućiti proizvodnju 115 GWh električne energije godišnje, što je dovoljno za napajanje 20.000 domaćinstava i
- smanjiti emisiju CO₂ za 140.000 tona godišnje, što je ekvivalentno uklanjanju 33.000 automobila s ceste na godinu dana.
Tim zajmom se nadopunjuju bespovratna sredstva EU-a u iznosu od 21 miliona EUR koja je Evropska unija dodijelila putem Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF-a).
Wikimedia
Na pravom putu
Baš kao što rijeka Neretva povezuje ljude Hercegovine, novi put koji prolazi kroz ovaj region povezivat će cijelu zemlju.
Poznat kao Koridor Vc, ovaj autoput dug 679 kilometara proteže se od Budimpešte do hrvatske obale, a većim dijelom prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu. Autoput će povezati ljude i preduzeća, skratiti vrijeme putovanja i ojačati ekonomske odnose. Također označava stvarni i simbolični put zemlje ka Evropskoj uniji.
Ali uticaj Koridora Vc prevazilazi trgovinu i transport. On se bavi i ozbiljnijim pitanjem, a to je sigurnost na putevima. Samo u 2023. godini, u zemlji se dogodilo više od 35.000 saobraćajnih nesreća, s 255 smrtnih ishoda. To je skoro 80 na milion stanovnika, što je znatno iznad prosjeka EU-a od 46. "Najbolji način da se poboljša sigurnost na putevima je izgradnja više autoputeva", kaže Zlatko Demirovski, koji rukovodi nadzorom saobraćaja u javnom preduzeću za autoputeve. "Od tih smrtnih slučajeva, samo dva su zabilježena na autoputevima, što je manje od 1 % ukupnog broja."
Iz svoje stanice za nadzor saobraćaja nekih 70 kilometara sjeverno od Sarajeva, Demirovski i njegov tim prate 550 kamera postavljenih na autoputevima širom zemlje, pri čemu koriste automatizovani softver za detekciju nesreća i brzu reakciju. Dionica između Zenice i Sarajeva već je dokazala svoju vrijednost.
Prije njene izgradnje, lokalni putevi su odnosili do 15 života godišnje. Otkako je autoput otvoren, taj broj je pao na jedan. "Brza vožnja i rizična preticanja su uzrok 50 % svih nesreća, a autoputevi, s više traka i boljim dizajnom, su značajno smanjili ove rizike", kaže Demirovski. A napredak u oblasti sigurnosti se tu ne zaustavlja. Zemlja se priprema za budućnost u kojoj će automobili komunicirati direktno s infrastrukturom i međusobno, čime će se minimizirati ljudske greške i dodatno poboljšati sigurnost.
S obzirom na više od 148 mostova i 46 tunela, Koridor Vc je najveći infrastrukturni projekat u zemlji. U 2024. godini značajan napredak je okrunjen probijanjem najdužeg tunela u zemlji i otvaranjem mosta Hercegovina preko Neretve u dužini od jednog kilometra. Evropska investicijska banka je odigrala ključnu ulogu u ostvarenju ovih pomaka, pri čemu je u Koridor Vc do sada uložila više od 1 milijarde EUR.
Porodični ljekar
Finansijska institucija Evropske unije ne ulaže samo u javne projekte. Veliki dio sredstava usmjeren je prema lokalnim preduzetnicima, pri čemu je 880 miliona EUR namijenjeno malim i srednjim preduzećima u Bosni i Hercegovini.
Jedan od tih korisnika je Sirius Medical, dijagnostički centar u Istočnom Sarajevu.
Gotovo sakriven između stambenih zgrada, centar se lako može promašiti ako ga ne tražite. Unutra je mirno, kliničko okruženje, ali s toplinom koju ne očekujete u tipičnoj medicinskoj ustanovi. Za veliki dio te atmosfere zaslužna je dr. Nevenka Pantić-Vuković, čija snažna, ali blaga prisutnost prirodno budi poštovanje.
Rođena u porodici ljekara, Pantić-Vuković je prvobitno željela postati hirurg. Ali nakon što je u inostranstvu vidjela napredak u radiologiji, vratila se u Bosnu i suosnovala centar. "Centar nudi najsavremeniju radiološku dijagnostiku, uključujući kompjuterizovanu tomografiju, magnetnu rezonancu, ultrazvuk i rendgen", kaže ona. "Ali najvažnije je to što osiguravamo da svi naši pacijenti budu upućeni na daljnju specijalističku njegu nakon dijagnoze."
Od otvaranja u jeku pandemije, centar se brzo afirmirao, pri čemu je u četiri godine pružio usluge za više od 10.000 pacijenata. Ipak, i dalje zadržava prisnu atmosferu porodične ordinacije.
U jednoj od soba, Slađana Novaković sjedi sa svojim šestogodišnjim sinom Stefanom, koji je došao na pregled. "Kada smo prvi put došli ovdje, prethodno smo već posjetili mnogo drugih klinika, ali niko nam nije mogao reći šta nije u redu", prisjeća se Novaković. "U roku od sat vremena, dr. Nevenka mu je dala dijagnozu i kasnije ostala u stalnom kontaktu dok je on bio na liječenju u inostranstvu."
"Ona mu je spasila život", priča sa suzama u očima, grleći svog sina. "Zahvaljujući njoj, moj sin ove godine kreće u školu."
U čekaonici, još jedna pacijentkinja, Željana Kovač, također hvali centar. Njenoj majci, lokalnoj učiteljici, u ovoj klinici je dijagnostikovan tumor, nakon čega je pravovremeno započela liječenje. "Jako smo sretni što u našem gradu imamo zdravstvenu ustanovu s tako modernom opremom", kaže Kovač.
Dr Pantić-Vuković vjeruje da su povjerenje i komunikacija ključ uspjeha centra. "Danas mnogi ljudi više vjeruju internetu nego svom ljekaru", kaže ona. "Vjerujem da poznavanje pacijenta i njegove medicinske historije čini 70 % dobre dijagnoze. A za to je potrebno slušati.“
"Ona mu je spasila život. Zahvaljujući njoj, moj sin ove godine kreće u školu."
Šta je jedna zemlja, ako ne njeni ljudi?
U Bosni i Hercegovini, jedna stvar oko koje se svi slažu jeste snaga njenih ljudi. Uprkos teškoj historiji sukoba i izazova, ljudi su ovdje poznati u cijelom regionu po svojoj otpornosti, toplini i smislu za humor. Gostoprimstvo nije samo tradicija, već i način života. I poslije svega, oni i dalje dočekuju svakoga raširenih ruku.
Nevenka Pantić-Vuković to dobro zna. Porijeklom iz Beograda, preselila se u Sarajevo nakon rata, prateći svog supruga. "Došla sam ovdje zbog ljubavi", kaže ona. Međutim, nakon godina rada u inostranstvu, ponovo se vratila. Ovoga puta iz ljubavi prema ljudima. "Ljudi su ovdje prošli kroz toliko toga i jednostavno sam htjela da uradim nešto za njih."
Radmila Simić, glavna medicinska sestra u bolnici u Bijeljini, osjeća isto. Odrasla u Njemačkoj, vratila se u domovinu svojih roditelja kako bi doprinijela zajednici. "Naši ljudi imaju nevjerovatnu sposobnost da se prilagode svemu što ih snađe."
I upravo tako svi oni vide svoj posao, ovi ljudi koje smo upoznali u Bosni i Hercegovini. Postoji dubok osjećaj odgovornosti da obnove i ojačaju svoje zajednice. Baš kao što je Boro Đolo rekao da "svi mi živimo nizvodno", tako i svi u ovoj maloj zemlji shvataju da svaki njihov postupak šalje talase kroz plimu koja ih sve nosi naprijed, pri čemu svaki njihov trud oblikuje i poboljšava živote onih koji ih okružuju.
Related project(s)
- CORRIDOR VC - FIRST PHASE - NORTH
- CORRIDOR VC
- EMERGENCY FLOOD RELIEF AND PREVENTION
- RS HOSPITALS
- CORRIDOR VC - SECOND PHASE
- CORRIDOR VC ZENICA NORTH
- FLOOD PROTECTION MEASURES RS
- CORRIDOR VC CENTRE
- PROCREDIT WB COVID19 RESPONSE FOR SMES & MIDCAPS
- CORRIDOR VC POCITELJ - BIJACA
- SARAJEVO URBAN TRANSPORT PROJECT
- WINDFARM VLASIC
- WATER AND SANITATION FEDERATION BIH
- CORRIDOR VC MEDAKOVO - POPRIKUSE
